Iskop


BADco. / Iskop


http://badco.hr/hr/work/1/Performance#!the-foundation-pit


Jedinstven projekt zagrebačkog kazališnog kolektiva BADco. - predstava-izložba Iskop na lokaciji jednokatne vile na Vrhovcu 38 u Zagrebu, danas poznate pod nazivom Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu - kreće od istraživanja utopijskih premisa planiranja budućnosti stanovanja, socijalizacije i razmjene te neposredne uvezanosti trajanja životnog vijeka s njihovom realizacijom. U napetosti između imaginacije, rada, mladosti i smrti BADco. sa suradnicima iz polja plesa, arhitekture, dizajna i glazbe istražuje i suvremenu ulogu umjetnika u relacijama proizvodnje i umjetničkih praksi.

Ovo izvedbeno istraživanje ostavštine utopijske gradnje dvadesetog stoljeća svoja polazišta nalazi istovremeno u megastrukturama Vjenceslava Richtera iz kasnih 1960-ih godina (Sinturbanizam, Heliopolis), konceptualnim meta-konstrukcijama američkog arhitekta Lebbeusa Woodsa, te distopijski-satiričnom romanu Andreja Platonova Iskop.

Andrej Platonov jedan je od najvećih i najintrigantnijih ruskih pisaca dvadesetog stoljeća. Njegova dva najznačajnija djela, Čevengur i Iskop (nastali u periodu 1926. - 1930.) uronjena su u distopijsku problematiku te prikazuju deformaciju utopističke ideje u rukama čovjeka (neukog, pohlepnog ili pak slabog). Junaci kratkog romana Iskop grade veliki toranj, proleterski dom, koji će omogućiti zajednički život svim pripadnicima radničke klase. Taj dom simbolizira svijetlu budućnost i utopijsko društvo, ali do kraja romana radnici ne uspijevaju saliti čak ni temelje toga zdanja.
“A ja se sama nisam htjela roditi jer sam se bojala da će mi majka biti buržujka.”
Andrej Platonov Iskop

Predstava-izložba Iskop koreografski istražuje specifične konstrukcijske principe i gravitacijske zadatosti arhitektonskog oblikovanja te socrealističke prikaze tijela. U ranim sovjetskim socrealističkim prikazima naglašene fizičke snage, revolucionarnog žara i idealizirane budućnosti upravo lik mlade djevojke predstavlja cjelinu društva.

Rana djela Platonova često poistovjećuju odraslu ženu s predrevolucionarnom buržoazijom - nadilaženje seksualnog odnosa stoji za pobjedu nad smrću, a na mjesto žudnje za ženskim tijelom dolazi žudnja za budućnošću, za novim, komunističkim društvom (Oxana Timofeeva). Utoliko su muški likovi kod Platonova osuđeni na sentimentalno sjećanje na onu koja je prošla ne zaustavljajući se ili na opscenost trzajuće ruke u džepu pri pogledu na pionirke.

U ironičnom obratu kraja romana iskop nikad dovršene građevine novog društva, “maternica za dom budućeg života” postaje grob djevojke Nastje, otjelovljenje ispražnjenog obećanja budućnosti.

U Iskop ulazimo kroz izvedbenu čitaonicu, dok će čitav projekt pratiti radionice i predavanja organizirana u suradnji s Urbanističkom platformom.

Režija: Goran Sergej Pristaš
Koreografija: Nikolina Pristaš
Dramaturgija: Ivana Ivković
Izvedba: Antonia Dorbić, Ana Kreitmeyer, Marta Krešić, Priska Pia Pristaš, Kalliopi Siganou, Evita Tsakalaki
Glazba i grafički dizajn: Andro Giunio
Kostim: Silvio Vujičić
Prostor / čitaonica: Dinko Peračić i Miranda Veljačić / Platforma 9,81
Prijevod: Rafaela Božić-Šejić
Tehnička podrška: Damir Prizmić i Miljenko Bengez
Produkcija: Lovro Japundžić
Fotografije: Marko Ercegović
Odnosi s javnošću: Zrinka Šamija

Koprodukcija: BADco. i Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu

Autorska prava za hrvatski prijevod Iskopa Andreja Platonova ustupila je Naklada Breza.

Korišteni citati Lebbeusa Woodsa © Estate of Lebbeus Woods; prijevod: Ivana Ivković

Hvala: Vesna Meštrić, Božo Dujmović, Leo Modrčin, Lana Pukanić, Aleksandra Wagner, Ante Pejić, Tomislav Medak, Zrinka Užbinec, klub za net.kulturu mama

Premijera: 16. studenog 2018. u Zbirci Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter


Prijave za radionice na ︎︎︎ 
obrt90.03@gmail.com                                            

Više o Obrtu︎︎︎